Popunite podatke ispod i izaberite način plaćanja.
BIOGRAFIJA
Danica Masniković rođena je 21. maja 1941. godine u Brnu (Republika Češka), gde je završila Višu umetničku školu. Diplomirala je 1965. godine na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, odsek grafike, u klasi profesora Boška Karanovića. Postdiplomske studije na istom fakultetu završila je 1967. godine.
Član je ULUS-a. Dobitnik je mnogobrojnih uglednih nagrada. Slike, grafike i crteže izlagala je na preko 200 samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Bavi se crtežom, akvarelom, slikom i grafikom.
Dela Danice Masniković nalaze se u kolekcijama Narodnog muzeja u Beogradu, Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, Muzeja grada Beograda, Narodnog muzeja u Kragujevcu, Narodnog muzeja u Sremskoj Mitrovici, kao i u brojnim privatnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu.
Platna ove umetnice krase mnoge prostore značajnih institucija i kompanija, među kojima su „Politika“, Radio-televizija Srbije, Hotel „Hajat“ u Beogradu i Institut „Mihajlo Pupin“, kao i brojne privatne kolekcije.
Živi i radi kao slobodan umetnik.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
NAGRADE I PRIZNANJA
IZABRANE LIKOVNE KRITIKE
Bogdan Bogdanović
„Ostavimo za sada veštu, sigurnu, moćnu ruku kojom Danica Masniković ispisuje svoje gatke! Reč je o jednom fondu neobično isprepletanih saopštenja koji povezivanjem neočekivanih, pa čak i teško spojivih podrazumevanja, iscrtavaju jednu nevidljivu, ali opsesivnu simbološku mrežu. […] Čini mi se da nas, u filozofskom smislu, Danica Masniković stavlja u najdublja iščekivanja odgonetki upravo onda kada je na prvi pogled najmanje zagonetka, kada crta svoje divne konje.”
Sreto Bošnjak
„Slika je za Danicu Masniković složeno likovno tkivo koje otkriva jedan specifičan, nadrealan sadržaj: njeni oblici podjednako pripadaju i vizuelnoj percepciji i podsvesti, jer izražavaju duboke slojeve bića koje nosi tragove mita, arhetipskih slika i dramatične upitnosti – egzistencijalne ogoljenosti čoveka našeg vremena.”
Mihailo Kandić
„Ono što Danica Masniković zna, može i dosledno sprovodi jeste imperijalnost snage, moći i medija koji je toliko nadmoćan svemu što se pod pojmom akvarel viđa u srpskoj, reklo bi se i u evropskoj pa i svetskoj umetnosti pigmenta toniranog vodom…”
Đorđe Kadijević
„Ti veliki diptisi deluju monumentalno, poput oltara nekog ekološkog hrama u kome se, umesto hrišćanskog Boga, proslavlja večno božanstvo prirode. U tom gotovo religijskom kultu prema životu organske prirode, biljnom i životinjskom svetu, ima neke paganske snage…”
Dejan Đorić
„…u tom bdenju i strepnji ona, paradoksalno, stvara tamasto, silovito, htonski, podzemnom, magmatskom silom nam prinosi neke osetljivosti višeg reda. I upravo u intrigantnom i zagonetnom spoju volje za moć, snage i sigurnosti i u najmanjem potezu sa romantičarskom ikonografijom izgubljenog i začaranog sveta nalazi se posebnost njenog dela. Ta snaga obnove, vaskrsa, ta haotična i lepa pomama za organskim i živim, jeste sama umetnost.”